03.07.2008.

nastavak zlocina u bih

17.06.2008.

eh zivote

Tudja zemljo, ja proklinjem tebe daleko je sve sto srce voli ne znam sta cu ja od samog sebe kad za Bosnom dusa me zaboli Ne zna onaj koji bio nije sto bosanac tako Bosnu voli sto danima tuguje i pije kad za Bosnom dusa ga zaboli U tudjini ostavio mladost mucio se, zaradio dosta sta je sreca, sta je prava radost kad u dusi zeljan Bosne osta Sivi dani, jos tuznije noci otkad sam te, Bosno, ostavio da cu jednom tebi opet doci zakleo se kad sam polazio....

03.06.2008.

zalosna im majka

Krst na mezaru Safeta – Save Kurdića ...................................... U selu Šiprage kod Kotor Varoši danas živi oko dvije hiljade duša, pola njih su Srbi, pola Bošnjaci. Seosku školu pohađa oko 300 đaka i mještani kažu da se u Šipragama živi složno, da se ne gleda ko je Srbin, ko je Bošnjak. Odlazak na ratišta I jedni i drugi najčešće pričaju o Safetu Kurdiću, svojataju ga i Srbi i Bošnjaci. Njegov mezar – grob obilaze i Srbi i Bošnjaci, donose cvijeće... Kada je počela agresija na BiH, Safet Kurdić je odlučio da nigdje, ni on ni njegova supruga Sardina ni kćerke Alena i Alma, ne idu iz svojih Šipraga. Odmah se stavio na raspolaganje Vojsci Republike Srpske i prvo je upućen na ratišta u Hrvatsku, uglavnom Slavoniju. Potom je prebačen na ratišta u BiH, na Vlašić. U Šipragama pričaju da se Safet istakao kao srpski borac koji je uvijek bio prvi na liniji, pa je dobio niz priznanja i pohvala od svojih starješina. Kada je rat završen, Safet se demobilisao i odmah je podnio zahtjev da sa islama pređe na pravoslavlje. Udovoljeno mu je i on se pokrstio – postao je pravoslavac i dobio je kršteno ime Sava. Za krsnu slavu izabrao je Svetog Savu, a zidove svoje kuće okitio je ikonama. Za kuma na krštenju izabrao je Nikolu Kurušića, nastavnika matematike u seoskoj osnovnoj školi. Niko od Bošnjaka iz Šipraga nije mu zamjerio, samo su kazali da je to njegova volja. Kemal je Konstantin Safet je teško živio, porodicu i sebe izdržavao je i prehranjivao radeći fizičke poslove, zapravo bio je nadničar. U međuvremenu mu je supruga rodila i sina i on mu je dao ime Nikola, po kumu sa krštenja. A onda je njegovoj porodici stigla tužna vijest – Safet je, radeći u šumi, poginuo. Iza sebe je imao 38 godina života. Ukopan je na muslimanskom groblju, a na posljednjem ispraćaju bilo je cijelo selo, stigli su i njegovi saborci iz Vojske Republike Srpske, došle su i njegove sestre Šerifa i Mina koje žive u inostranstvu. Na mezar Safeta Kurdića stavljen je krst na kojem piše – Savo Kurdić. Zanimljivo je da su, prije Safeta Kurdića, još dvojica Bošnjaka iz Šipraga prešli na pravoslavlje – Kemal Botić koji se sada zove Konstantin i Muhamed Kovačević koji je dobio ime Nikola.


Noviji postovi | Stariji postovi